SVETI
MANASTIR
SPILJA
(Pećina)
© Copyright :
SVETI MANASTIR
SPILJA (Pećina)
ИСТОРИЈА
MANASTIR SPILJA (PEĆINA)
JE IZGRAĐEN NA STRMOJ,
STENOVITOJ PLANINSKOJ
PADINI I IZDIŽE SE NAD
KLISUROM REKE PETRILJOTI U
ISTOČNOJ ARGITHEI.
vaj skriveni, udaljeni i sve do skora, neprohodni predeo, oduvek je impresionirao posetioca koji je sa divljenjem stajao pred visokim planinama koje se oko njega uzdižu – kako je to lepo opisao nezaboravni Mitropolit Jezekiel. Manastir se nalazi na okružnom zemljištu Kuburiana, jednom od najvećih naselja Argithee u prošlosti, a skoro pustom danas. Godine 1454. - 1455., u toku prvog otomanskog popisa, ovde je bilo naseljeno 108 porodica, činjenica koja nam govori o postojanju naselja još u vizantijskom periodu – kao uopšte i većina naselja Argithee. Što se tiče osnivanja Manastira, starije informacije koje su nam na raspolaganju nam dolaze iz jednog patrijarškog sigila (Ukaza) iz 1677. koji je izdat od strane Ekumenskog patrijarha Dionisija 4. (1667. – 1679.). U skladu sa tim dokumentom, manastir Uspenja Bogorodice u Kumuriani ponovno je osnovan (fundamentalno restauiran) od strane Jeromonaha Ananije koji je zatražio i uspeo da se izbori da Manastir bude proglašen stavropigalnim, činjenica koja ukazuje na postojanje Manastira pre datuma izdavanja Ukaza. U skladu sa drugom teorijom koja se tradicionalno prepričava, Manastir je osnovan od strane dvojice braće Jeromonaha, Atanasija i Partenija koji su došli iz Manastira Svetog Haralamba u obližnjoj Stefaniadi. Krećući se ka Svetoj Zemlji, u svojoj želji da se tamo poklone, u pećini ispod manastira nailaze na čudotvornu ikonu koja ih usmerava ka osnivanju manastira. Ista teorija opisuje i pronalazak bogatog izvora koji sve do danas snabdeva Manastir vodom. Ta priča podražava stariju istoriju o manastiru u skladu sa kojom se o manastiru apsolutno ništa ne zna sem da je fundamentalno reastauiran negde pre 1677.godine od strane Jeromonaha Ananije. U toku prvog osnivanja manastira od strane Atanasija i Partenija, navodi se takođe, danas izgubljen, rukopis manastira – kopija jednog starijeg rukopisa koji je u skladu sa Arhimandritom Lukom Depuntis, nosio datum XNOV (1604.) god. Međutim, iz razloga što ne postoji analogija između ta dva pisana datuma, od stvaranja sveta, može biti pročitano kao ZPIV (1604.) ili ZPOV (1664.), znači godine koje su povezane kako sa patrijarškim Ukazom tako i sa hronologijom prvobitnog glavnog hrama. U svakom slučaju, hronologija 1064. god. posle Hrista se navodi u jednom starijem rukopisu i u usmenoj tradiciji ove oblasti a o osnivanju manastira od strane monaha Atanasija i Partenija međutim, sve do danas ne postoje potvrde u smislu naučnih dokaza. Manastir se vrlo brzo pročuo tako da je već u 18. veku izgrađen novi, veliki glavni hram, bogato ukrašen. Naravno, pročuo se ne samo po čudotvornoj ikoni i velikom broju izlečenja bolesnika ali i po povezanosti sa snagama ustanka zahvaljujući njegovom strateškom položaju. Često je korišćen kao baza hajduka tako da je bivao i napadan od strane turskih snaga – posebno u toku ustanka godine 1866. – 1867.