SVETI
MANASTIR
SPILJA
(Pećina)
© Copyright :
SVETI MANASTIR
SPILJA (Pećina)
SLIKARSTVO
SVE DO DANAS, SLIKARSKO
BLAGO MANASTIRA JE U VEĆINI
OČUVANO, SEM FRESAKA
ZAPADNOG SVODA I ZAPADNOG
ZIDA
a bočnom zidu vlada Hristos Svemogući sa anđeoskim snagama a u uglovima su postavljeni četvorica jevanđelista. Red po kojem su oslikani proroci, freska koja se širi duž istočnog luka, zaokružuje tipičan program kupole prilagođene četvorouganoj kupoli Manastira Spilja. Na svetilištu su oslikane teme koje su inspirisane Svetom Liturgijom, kao što je pričešće Apostola, Anđeoska Liturgija, vizija Svetog Petra od Aleksandrije i Hrist kao krajnji oblik poniznosti. Na polukupoli je naslikana Devica Marija Bogorodica, kao živo prisustvo otelovljenja Hrista a na začelju – Velika Gospa. Tavanica je okružena đakonima, crkvenim stolpnicima i jerarsima, među njima su i lokalni Sveci Ahilj i Ekumenije. Najznačajniji ikonografski krug hrama počinje sa istočnog svoda Jevanđeljem, Rođenjem, Krštenjem i Sretenjem Gospodnjim i širio bi se ka zapadnom svodu sa scenama Patosa - scenama koje međutim, nisu očuvane. Najvažnije tačke jevanđelske istorije, Preobraženje i Vaskrs, scene koje su oslikane u većini svetogorskih hramova na bočnim brodovima, i ovde se nalaze na istom mestu a vođenje kroz naraciju se svodi na kraju sa Uspenjem Svete Bogorodice na zapadnom zidu i nekoliko slika Svete Trojice na istočnom svodu (Ne dotiči me se... jer se još ne vratih ocu svome, upućeno Mariji Magdaleni, Hristos i Mironosnice, Izlečenje paralizovanog). U donjem pojasu, oslikano je celo telo Svetaca od kojih se izdvajaju borci Sveti Đorđe i Dimitrije u prvom redu bočnih brodova a odmah u sledećem pojasu, u kojem se obično, u drugim hramovima prikazuju čuda, oslikavaju se scene iz njihovog mučeničkog života. Na zapadnom delu hrama, tamo gde je asketama stalno mesto, nalaze se veliki osnivači monaškog života: Antonije, Eutimije, Sava. Na taj način, i pored malih dimenzija hrama, u freskama su sadržane reprezentativne scene svih krugova. Umetnik koji je oslikao hram je odabrao da ostane anoniman – neuobičajena pojava za oblast Agrafa u 17. veku kada je većina umetnika a ponajviše lokalni, potpisivala svoja dela. Izgleda da su dela urađena u nekoj lutajućoj radionici Epira ili Zapadne Makedonije kao što nam pokazuje prisustvo Svetog Govdeleja, planinski venci ali i odežde i kretanje Svetaca a isti umetnik je pozvan zbog svog talenta koji nesumnjivo poseduje. Sredinom 17. veka otprilike, otvara se u Argithei slikarska radionica dvojice umetnika iz Joanine, jedna od najboljih u oblasti Agrafa - konkretno u susednom manastiru Vlasiu godine 1644. a u nastavku se širi u Drosato, Mavromati, Anthiro i Oksia. Navedena radionica je podlegla uticajima kritske slikarske škole a posebno lokalnoj modifikaciji tog pravca u manastiru Petra. Istovremeno, u to vreme, pojavljuju se u okolini i druge radionice, pokretne uglavnom, više pod uticajem epirske škole kojoj pripadaju slikari manastira Vraggiana ( 1645. ), manastira Spilja, hrama Hristos-a Petrilus-a ( posle 1663. ) kao i umetnici iz Redine u istočnom delu oblasti Agrafa. Raznovrsnost slikarskih pravaca ukazuje na bogat umetnički život ove oblasti kao i na utemeljivanje sve distinktivnijih zahteva naručilaca. Slikar glavnog Hrama manastira Spilia svojim delom nam pokazuje da je odlično ovladao slikarskim zanatom ali i da svoj rad zasniva na osećanjima koristeći u većini jarke boje a utisak punoće na licima postiže tako što ostavlja da se vidi braon pozadina u konturama. Procenjuje se da je delo iz 1670. godine a do tog zaključka se došlo upoređujući isto sa drugim spomenicima Agrafa. Njegove karakteristike, posebno freske, kasnije koristi slikar iz susednog manastira Svetog Ilije Petrohoria, činjenica koja ukazuje na to da je manastir Spilja bio izuzetno cenjen a uticaji se pronalaze i kasnije u manastiru Kosti (1759). U starom glavnom hramu danas postoji novi ikonostas, kopija starog – samo pozlaćena. U manastiru se čuvaju ostaci starog ikonostasa čije je poreklo procenjeno na sredinu 17. veka i sadrži deo iz serije Velike Molitve (apostolske), sa 8 figura ispod šupljina, kao i deo iz serije Dodekaorte sa 10 scena na kojima su prikazane Blagovesti, Rođenje, Sretenje Gospodnje i Krštenje. Takođe, postoje elementi u obliku luka koji su nekad bili deo krunisanog dela ikonostasa ili najverovatnije elementi korišteni za luster koji je držao sveće. Njihov dizajn je interesantan jer su ukrašeni pticama koje kljucaju plodove.