logogold

SVETI
MANASTIR
SPILJA
(Pećina)

design1

ПОЧЕТНА

ПОВРШИНА

ИСТОРИЈА

МАНАСТИР

СЛИКАРСТВО

ХРАМ

ТЕМПЛОН АЛТАР

РЕЛИЦС

КАПИТАЛ

 

signwhite

 

КОНТАКТ

ЈЕЗИЦИ

 

signwhite

 

© Copyright :

SVETI MANASTIR

SPILJA (Pećina)

 

HRAM ŽIVONOSNOG ISTOČNIKA

signblack

VELIKI HRAM JE IZGRAĐEN GODINE 1736.,
60 GODINA POSLE IZGRADJE PRVOG HRAMA,
KAO ŠTO NAM GOVORI KTITORSKI NATPIS
NA JUŽNOM SPOLJNOM ZIDU

betaožji Sveti Hram Živonosnog Istočnika danas nije prepoznatljiv. Spašen je od strane metropolita Jezakiila. Rekonstruisan je godine 1776. meseca aprila uz pomoć doprinosa Partenija i Papajona i Papagavrila. Spada u svetogorski arhitektonski tip, znači trobrodski sa četiri stuba sa kupolom i komotnom pripratom (skromna priprata je izgrađena kasnije, 1892 god.). Hram je relativno dugačak i pokriven objedinjenim krovom, činjenica koja impresionira posetioca svojom trostrukom bazilikom a primetni su i razni distinktivni detalji – ostaci ranijih uzoraka ovog arhitektonskog tipa. Severni i južni vrh krsta su pokriveni kupolama, istočni i zapadni slepim kupolama - kalotama a u baziliki postoji takođe i troduplo razdvajanje kupola jednom kalotom u centru. I pored svih «preloma» u izgradnji, enterijer hrama odaje utisak širine i jedinstvenosti prostora i naglašava ne samo bogati ikonostas ali i ikone koje krasi bogatstvo slika. Kupolom vlada sinteza Svemoćnog, priprema prestola i liturgija anđela. Na svetilištu, sem uobičajenog bogoslužbenog ciklusa, postoje svedočenja Apostola, Akatisti i scene iz Starog Zaveta. Na centralnoj kupoli svetilišta prikazan je Hrist kao Prvi Stvaralac a na kupoli zapadnog vrha, Goreći grm. Raznovrsnost prototipa koji se koriste kao i pojedinačna izražajnost likova nas usmeravaju ka povezivanju istoimenog slikara sa najvažnijom slikarskom radionicom Tesalije 18. veka koja je nedavno postala poznata pod imenom Agia a čiji je najznačajniji predstavnik bio sveštenik Teodor iz Agie i njegov rad u manastiru Drakotripa (1754. god.). U ovoj radionici je nastao veliki broj radova koji su očuvani u oblasti Kardice, Caricane i Agie. Slikar manastira Spilja pripada prethodnoj i odvažnijoj klasi radionice kojoj se pripisuju takođe i slikarski radovi Hrama Sretenja Gospodnjeg u Thetidio Farsala (1734.), manastira Svetog Atanasija Drosata (1737. god.), kao i delovi hramova Svetog Nikole Caricani i Svetog Georgija Levkis Kardice. Rad ovih slikara je bio dekorativno orijentisan uglavnom u pravcu barok okvira određenih scena a intenzitet dat detaljima ukazuje na činjenicu da su ranije bili slikari pokretnih ikona za šta su dodatni dokaz ikone pripisane njima kao npr. one na ikonostasu manastira Spilja. Izrezbareni ikonostas je u obliku visoke drvene statue sa 3 serije ikona a izrada istog je završena 1779. godine u skladu sa očuvanim natpisom i konkretno o trošku Igumena Gavrila i ostalih monaha a od strane tehničara Georgia i Jovana. Za veći broj ikona se procenjuje da potiču iz 1736. godine a neke od njih su izuzetno interesantne kao npr. ikona Bogorodice za koju se priča da je oslikana rukom Teodora od Agie i ikona Hrista koju je izradio Teodoros iz Megalovlahije od Bukurešta. Ikone do danas nisu održavane, činjenica koja otežava identifikaciju tog slikara čiji rad ima dosta sličnosti sa radovima u glavnom hramu. U manastiru se čuvaju i druge dragocenosti (kutije za mošti, tamjan itd.) koje su u većini poreklom iz 18. veka, epohe velikog procvata manastira. Najsvetliji dragulj manastira, čudotvorna ikona Bogorodice Spiljotisa, nalazi se u novom glavnom hramu i radi se o maloj posrebrenoj ikoni Bogorodice Vodilje. Manastir je danas otvoren za posetioce, posle pauze duge više decenija 20. veka i nastavlja da okuplja veliki broj ljudi iz daljine ali takođe i populaciju Argithee – oblasti koja je skoro opustela. Zaštita i razvoj manastira imaju uticaja na celu oblast koja zahvaljujući istom ali i nekim drugim spomenicima – simbolima može da ponovno dostigne blagodati prošlosti i da odvede narod u svetliju budućnost.

signblack

signwhite

СЛИКЕ

signwhite